Hrišćanska tradicija prikazuje da je Isus pogubljen na zahtev jevrejskih starešina, koji su njegovo učenje smatrali bogohulnim.
Istoričari smatraju da je kralj Herod Antipa likvidirao Jovana jer je u njemu video jasnu političku pretnju.
Naučnici zaključuju da je Pilat pogubio Isusa kao javnu smetnju, verovatno u saradnji sa lokalnim jevrejskim vlastima.
Neki, kao John Paul Meier, smatraju da je Isusova pismenost bila tolika da je mogao da čita i komentariše sofisticirana teološka dela.
Neki naučnici dokazuju da je Isus takođe morao znati bar nešto koine grčkog jezika, koji je bio lingua franca pod rimskom okupacijom.
Ovako shvaćena ehtatološka predviđanja se nisu ispunila, što je predstavljalo “ozbiljno poniženje za ranu crkvu” , jer je ispalo da je Isus pogrešio.
Jovanovi sledbenici su verovali da je Jovan ustao iz mrtvih , što je verovatno imalo uticaja na očekivanja Isusovih sledbenika nakon njegovog pogubljenja.
Profesor istorije Donald Akenson napominje da je ogromna većina biblijskih naučnika zaposlena u institucijama čiji su koreni u verskim uverenjima.
veka, Josif Flavije, pominje Isusa samo na dva mesta, a čak se smatra da je prvo pominjanje naknadni hrišćanski dodatak.
Naučnici vide istorijskog Isusa kao začetnika pokreta obnove unutar judaizma, koji je vremenom prerastao u hrišćansku crkvu.
Umro je razapet na krstu, što je bio jeziv i ponižavajući način kojim su Rimljani kažnjavali pobunjenike.
Bart Ehrman smatra da je Juda vlastima preneo ono što im je Isus nasamo govorio, da će postati kralj dolazećeg kraljevstva.
Hrišćanska tradicija prenosi da je Isus nekoliko dana nakon pogubljenja ustao iz mrvih.
On je govorio da će hram biti uništen i da od njega neće ostati “kamen na kamenu”.
Naučnici su podeljeni po pitanju da li je Isus pod "dolaskom carstva" mislio na predstojeći apokaliptični događaj ili na preobražaj svakodnevnog života.
Neki marksisti, poput Kauckog, vide Isusa kao preteču komunizma, jer je, prema Delima apostola (2:44 i 4:32-5:12), zasnovao komunističku zajednicu.
Sinoptička jevanđelja se slažu da je Isus odrastao u Nazaretu.
Isus i njegovi sledbenici su napustili Galileju i krenuli na pashu u nekadašnju prestonicu Davidovog carstva, grad Jerusalim u Judeji.
Doveo je u pitanje verski autoritet Hrama, poremetivši tokove profitabilne trgovine koja se tamo odvijala tokom hodoćašća.
Biblijske naučnike takođe optužuju da su nenakloni saopštavanju javnosti stvari koje će biti uznemirujuće za hrišćanske vernike.
On nije podsticao na ustanak protiv Rimskog carstva, već je zagovarao apsolutnu revoluciju na planu svakodnevnog života.
Prema Isusu, vladavina neba je u čoveku , dostiže se putem razumevanja , duhovnog preporoda , postajanjem nalik detetu i vršenjem Božje volje.
