Nedavna istraživanja su pokazala da su GPCR receptori slični receptorima sisara prisutni u carstvu gljiva i da se mogu klasifikovati na osnovu GRAFS sistema koji je baziran na GPCR osobinama.
GPCR receptori isto tako mogu da proizvedu homolognu desenzitizaciju.
GPCR receptori odgovaraju na ekstracelularne signale koji su posredovani velikim brojem različitih agonista, od proteina do biogenih amina do protona.
GPCR receptori mogu da samostalno prenose signal posredstvom više tipova proteina, kao što su β-arestin, GRK, i Src.
Smatra se da taj fenomen na izvestan način doprinosi farmakološkoj heterogenosti GPCR receptora.
Smatra se da GPCR receptori koriste dva primarna tipa transduktora: G-proteine i β-arestine.
Mada se za G receptore misli da oni mogu samo da deluju zajedno sa G proteinima, GPCR receptori mogu da prenose signal mehanizmima nezavisnim od G-proteina.
Pokazano je da je heterodimerizacija esencijalna za funkcionisanje receptora kao što su metabotropni GABA(B) receptori.
Postoje dva glavna načina prenosa signala u kojima učestvuju G protein spregnuti receptori: cAMP signalni put i fosfatidilinozitolni signalni put.
Iz ovog sledi da su neki od mehanizama za koje se ranije verovalo da su isključivo vezani za desenzitizaciju receptora, zapravo primeri promene receptorskih puteva, a ne jednostavno njihovog isključivanja.
Nedavno su elegantni eksperimenti, koji su se sastojali od kombinacije masene spektrometrije nakon hemijskog povezivanja i neutronskog rasipanja u rastvoru, nedvosmileno pokazali da je kompleks formiran između prečišćenog, aktiviranog leukotrienskog B4 receptora BLT1 i Giα2β1γ2 pentamerni sklop jednog dimernog receptora i heterotrimernog G proteina.
