Kelsos smatra da su hrišćani obavezni da se bore za cara i da ga pomažu.
Kelsos navode o Isusovom uskrsnuću, poredi sa primerom da mnogi ljudi, i Grci i barbari, takođe vjeruju da su vidjeli Asklepija.
On međutim podseća da je i njihovo demon Isus Hrist bio bespomoćno vezan i razapet.
Kelsos biblijske priče o stvaranju svijeta ne uzima kao znanost, već kao "priče koje pisci komedija iznose da bi ljude razveseljavali".
Kelsos pita kršćane kako je bog mogao stvoriti loš svet, te grdi svoje vlastito umijeće i mrzi i uništava vlastita stvorenja?
Kelsos kaže da bog nije čovjeka stvorio kao svoju sliku, niti nije sličan bilo kakvom obliku (VI.
On oštro kritikuje biblijsku priču o stvaranju čovjeka, za koju kaže da je to bajka za babe.
Kelsos smatra da čitava mistička simbolika drveta života i uskrsnuća s drveta potiče otud što je njihov učitelj bio razapet na krst i što je bio stolar.
Kelsos nastupa sa pozicija platonovske sinteze filozofije i mitologije, odnosno logosa i mita u njihovom međusobnom prožimanju.
Kelsovo upoređivanje čoveka sa životinjama sledi platonističko shvatanje da su sve duše jednake, i da duša ide i u druga tijela.
Kelsos piše da hrišćani ne uspostavljaju oltare i božje slike, već imaju nevidljivu i tajanstvenu zajednicu.
Kelsos pobija ideju da su Jevreji izabrani božji narod, a time i kršćani koji tu tradiciju nastavljaju, tvrdeći da jevrejski zakoni nemaju prednost pred zakonima drugih naroda.
Kelsos navodi da kršćani vjeruju u uzdizanje duše kroz sedam neba i obrazlaže da se to učenje već nalazi u tekstovima Platona i perzijskom kultu Mitre.
Kelsos primjerima pokazuje kako Jevreji i kršćani uopće nemaju jasan pojam boga niti shvaćaju odnos boga prema svijetu.
