Oni zapravo detektiraju izmišljen maliciozni softver na korisnikovom računalu a potom nastoje uvjeriti korisnika u kupnju kako bi "uklonili viruse na računalu".
Na sličan način, maliciozni softver može uzeti CD ključ ili lozinku u online igri i omogućiti napadaču krađu računa ili virtualnih stvari.
Crvi se šire putem računalne mreže i ne moraju inficirati nijednu datoteku na računalu, za razliku od virusa.
U trenutku instalacije malicioznog softvera na računalo, veoma je bitno da ostane neprimijećen i nedetektiran, te potom uklonjen.
Tako spyware prati korisnikove navike, a adware prikazuje oglase koji su u skladu s informacijama korisnikovog profila koji je prikupio spyware.
Trojanski konji nemaju komponentu samorepliciranja za razliku od crva i virusa, tako da ih korisnici sami moraju kopirati.
Iako naziv spyware sugestira da se radi o programu koji prati korisnikovo korištenje računala, njegove funkcije su mnogo šire od toga.
Maliciozni softver može pokrenuti nekoliko procesa koji nadgleda svaki njegov dio i ponovno pokreće onaj dio kada je god potrebno (obično kad je zaustavljen).
Crvi bazirani na domaćinu se pak nalaze u potpunosti na inficiranom računalu te upotrebljavaju mrežnu komunikaciju samo u svrhu širenja na druga.
godine: skeniraju mrežu i pronalaze ranjiva računala kako bi se replicirali.
S obzirom na to neki ljudi ne znaju razliku između virusa i crva te ta dva različita pojma miješaju, ovdje će se objasniti ukratko njihova razlika.
Danas je veliki dio crva napisan za Windowse, iako je manji dio, tipa Mare-D i Lion , napisan za Linux i Unix sustave.
Mora se napomenuti da svaki maliciozni softver koji uništava podatke, prati korisnikove navike korištenja računala ili Interneta, instalira drugi maliciozni softver na zaraženo računalo i/ili krade lozinke korisnika nije virus ako se ne replicira na spomenuti način.
